Osnivanje radio stanice male snage, utemeljene u zajednici, ne zahtijeva samo inženjersku stručnost. Potrebni su politička organizacija i organizacija zajednice, sposobnost za rad s različitim vrstama ljudi, upornost u traženju dotacija i razumna organizacijska struktura. Evo kako su na taj izazov odgovorile neke community radio stanice u Sjedinjenim Državama.
Stanica je osnovana još ranih šezdesetih godina i emitira na više od trinaest kilovata iz Državnog sveučilišta Indiana. Studentima sveučilišta WISU služi kao učionica za radijsko emitiranje.
Svakodnevni rad stanice nadzire šačica studenata i dvoje stalno zaposlenih, direktor i inženjer. Studenti na zahtjevnijim dužnostima primaju plaću. Veći dio sudjelovanja studenata odnosi se na praktičnu nastavu kao dio studija. Studenti imaju dužnost strogo se držati pravila i naputaka stanice.
Nije to mjesto za improvizaciju i utiranje novih zvučnih teritorija. Čini se da je misija WISU-a biti sličan komercijalnoj stanici, s namjerom da odgoji radijske profesionalce. Poput komercijalnih stanica, WISU zahtijeva da se određene pjesme emitiraju u vremenskim intervalima, primjerice prvih deset pjesama Billboardove ljestvice. DJ-ima je dužnost znati koje se pjesme često vrte, i te pjesme moraju puštati razmjerno njihovoj popularnosti. Oni su tamo isključivo zato da nauče raditi s radijskom opremom, a ne zato da razviju vlastite interese u stvaranju programa.
Iako WISU ima posebne emisije s alternativnom glazbom i bluesom, smisao te stanice nije njegovati kreativnost. Na njihovoj web stranici nalazi se “Kuća slavnih” na kojoj su popisani bivši studenti koji su radili na WISU- u, a danas imaju uzbudljive karijere na profesionalnom radiju. Iako je WISU community radio, djeluje sličnije komercijalnoj stanici.
Taj model zahtijeva velik broj ljudi kojima se popunjavaju sva radna mjesta na stanici, dok je broj stalno zaposlenih minimalan. Osim direktora i inženjera, sve druge dužnosti su volonterske ili se za njih primaju mali honorari.
U svim odlukama koje se tiču drugih namještenika i volontera, zadnju riječ ima direktor stanice. Moć unutar stanice teče od direktora nadolje, a on ili ona brine se i za to da se namještenici i volonteri drže pravila. Taj model je hijerarhijski, pa glas osobe s više odgovornosti proceduralno ima veću težinu. WISU, kao i većina drugih community stanica, prima financijsku potporu od sponzora, no dio troškova nadoknađuje i sveučilište, a svi radni prostori stanice nalaze se na sveučilištu.
Kako kaže službeni priručnik te stanice, WISU je “laboratorijski eksperiment” za buduće radijske profesionalce - studenti, upozorava se, nisu tu da se “igraju radija”. Iako su studenti i drugo neprofesionalno osoblje u golemoj većini, nemaju pravo glasa kad je riječ o određivanju programske sheme i formata - potpun nadzor nad radom stanice imaju direktor i sveučilište. Osim toga stanica je opremljena vrlo visokom tehnologijom i za njezin rad nužno je specijalističko inženjersko znanje. Idealno za one koji ne žele iznenađenja, i stalo im je samo to toga da se namještenici i volonteri drže zadanog formata.
Zbog dugog niza zakonskih zapreka i nedostatka interesa za rješavanje problema kod tijela odgovornih za dodjeljivanje frekvencija, sve do 2000. godine bilo je gotovo nemoguće dobiti licencu za nekomercijalnu radio stanicu. Godine 1986. Vijeće za komunikacije (FCC) izdavalo je samo komercijalne licence, a za njih je trebalo platiti više tisuća dolara. Mikroradio kakav danas poznajemo nije postojao.
Sve se to promijenilo s osnivanjem TRA-a, Udruženja stanara naselja John Hay u Springfieldu u državi Illinois, udruge koja je zastupala stanare s niskim primanjima. Iako im je više kampanja dotad prošlo uspješno, uvidjeli su da mediji često netočno predstavljaju TRA. Kako bi bolje diseminirali vijesti svojoj bazi, došli su na ideju da pokrenu community radio stanicu.
Iako je TRA emitirao na odašiljaču od samo jednog vata, signal je dopirao do svih stanara stambenog naselja John Hay, i samo do njih, a zbog stambene segregacije u Springfieldu, stanicu je moglo čuti 80% Afroamerikanaca toga grada. TRA je community radio u najčistijem smislu. Iako je signal bio slab, dopirao je upravo do onih ljudi kojima je bio i namijenjen.
Od samog početka radio WTRA, danas pod nazivom Radio za ljudska prava, djeluje iz prostorija M’banne Kantaka, a stanica se u međuvremenu odvojila od Udruge stanara. Upravo se M’banna Kantako smatra osnivačem modernog pokreta za FM radio male snage. Unatoč brojnim prijetnjama lokalnih i saveznih vlasti, M’banna i dalje prkosi Vijeću za komunikacije i otvoreno emitira Radio za ljudska prava 24 sata na dan, sedam dana na tjedan. Do dan- danas radio se emitira iz njegova stana. Iako je Vijeće više puta zahtijevalo da ugasi stanicu, on ponosno tvrdi da nikad neće tražiti pravno priznanje države. M’banna održava stanicu uz pomoć obitelji i zajednice, ali radio je u osnovi autonoman. M’banna i njegova obitelj zapravo kontroliraju sve aspekte rada stanice, iako na stanici često gostuju osobe iz zajednice. Ocem mikroradija smatra se M’banna, no golemu pomoć daju mu supruga Dia i njihovo dvoje djece.
Kako nema prave strukture ni hijerarhije, stanicu ne sputavaju odbori, domet ni donatori. Radio za ljudska prava donosi odluke bez nadzornih odbora i službeno strukturiranih povratnih reakcija. Cijeli medij proizvod je zajednice. Budući da ne ovise o donatorima i javnom mnijenju, M’banna i drugi sudionici svu svoju energiju posvećuju radu stanice. Zbog svoje tehničke jednostavnosti, stanici nije potreban stalno zaposlen inženjer, a održavanje WTRA-a se obavlja dobrovoljnim radom drugih piratskih radija i radija male snage. Troškovi održavanja su minimalni i odnose se prije svega na samo emitiranje.
Osoblja nema - stanicu vodi jedna osoba, a programski joj doprinosi zajednica. Nema stalnih izvora financiranja te ovisi o donacijama izvana. Nema sponzora. Taj je model idealan za one koji žele sami voditi stanicu ili ne mogu podnijeti rad s drugima.
WORT djeluje kao profesionalna community radio stanica s radikalnim korijenima. Trudi se njegovati svoje porijeklo, a istodobno rasti zajedno sa zajednicom koja ga okružuje.
Stanica je osnovana kao community radio 1975. godine u Madisonu, država Wisconsin, i emitira već dvadeset i pet godina. Izvorna vizija WORT-a bila je labavo strukturirana stanica na kojoj svoju emisiju može imati svatko, koja nema osoblja niti posebnih funkcija. Do danas, WORT se razvio u strukturiranu stanicu, ali i dalje teži raznovrsnom programu koji odražava lokalnu zajednicu jugozapadnog Wisconsina. Nakon dvadeset i pet godina stanica se još uvijek održava donacijama i podrškom slušatelja s područja Madisona, te sponzorskim ugovorima. Međutim, stanica ne prima priloge od organizacija ili tvrtki koje provode nepravičnu diskriminaciju.
WORT ne bi mogao djelovati bez velike participacije. Više od dvjesto volontera i zaposlenih nadgledaju rad WORT-a. Među njima su petero zaposlenih na puno radno vrijeme, četvero na pola radnog vremena, ljudi koji sjede u Upravnom odboru i volonteri na drugim dužnostima. Upravni odbor se bira na godišnjoj skupštini, a članovi imaju mandat od tri godine. Odbor se bavi proračunskim pitanjima, zapošljavanjem i otpuštanjem plaćenog osoblja i provođenjem politike stanice. Osim toga, Odbor nadgleda i druga povjerenstva u WORT-u. Njega pak nadgleda Nadzorni odbor zajednice, koji se sastoji od ljudi koji slušaju WORT, ali nisu uključeni u dnevne aktivnosti stanice. Na taj način, Nadzorni odbor savjetuje stanicu iz perspektive autsajdera. WORT, dakle, djeluje u svojevrsnom sustavu teže i protuteže. To nije prava hijerarhija, jer Upravni odbor nadgledaju sami slušatelji. Slušatelji nemaju pravo glasa na izborima - to je povlastica zaposlenih, volontera i članova Odbora.
Za razliku od Radija za ljudska prava, WORT ima licencu Vijeća za komunikacije i pridržava se saveznih naputaka za rad radio stanica. WORT emitira mnoštvo različitih emisija, ali od svojih volontera očekuje da se drže odredaba FCC-a o opscenosti i vulgarnosti. Oni nisu radijski odmetnici poput M’banne Kantaka i njegovog društva u Illinoisu. Ipak, predano nude emisije širokog tematskog raspona, kao što su radikalne govorne emisije i nezavisne glazbene emisije. Ukratko, WORT djeluje kao profesionalna community radio stanica s radikalnim korijenima.
Volonteri vode emisije koje odražavaju raznovrsnost zajednice. Raspored emisija organiziran je u blokovima, u kojima se grupiraju slične emisije. To načelo preuzeto je od komercijalnih stanica, a zasniva se na ideji da slušatelji vole predvidljivost. WORT, dakle, strukturira svoje emisije, ali ne postavlja ograničenja u vrsti emisija, nego samo u vremenu njihova emitiranja.
Stanica koja želi djelovati prema modelu WORT-a treba velik budžet, velik i stalan broj volontera i podršku zajednice. Razina stabilnosti i djelotvornosti koju je postigao WORT može biti uzor novim stanicama, ali za razvoj takve strukture treba vremena. WORT je započeo kao organizacija koja želi djelovati na osnovi konsenzusa, bez namještenika i funkcionera. Danas su itekako strukturirani, ali uspijevaju zadovoljiti svoje ambicije community radija s kućnom atmosferom.
Radio Volta djeluje u zapadnoj Philadelphiji, vodi ga mali kolektiv, a nastao je zbog medijskog praćenja Republikanske nacionalne konvencije 2000. godine, koja se održavala u Philadelphiji. Nakon što je okupio zainteresirane, Radio Volta je počeo s emitiranjem isključivo preko Interneta. Budući da, zahvaljujući politici Vijeća za komunikacije, na skali FM-a nije bilo slobodnih mjesta, Radio Volta nije mogao dobiti dozvolu za emitiranje kao FM stanica male snage.
U međuvremenu je u teškoće zapao WPEB, zapadnofiladelfijski obrazovni radio, jedan od posljednjih community radija koji je dobio tu vrstu licence prije nego što ju je šezdesetih godina Vijeće ukinulo. Kako se našao u opasnosti da izgubi studio i odašiljač, činilo se da je WPEB-u suđen bankrot. No, srećom i za Radio Voltu i WPEB, te su dvije stanice sklopile sporazum koji će im objema pomoći: u zamjenu za svoju pomoć kojom je spašena licenca, Volta je dobila 40 sati tjedno na skali FM-a.
Radio Voltu u potpunosti vode volonteri. Nema namještenika ni plaćenih radnih mjesta. Volta, međutim, nije neprofitna organizacija pa nema upravnog odbora koji bi upravljao članovima kolektiva. Volta nema ni nadzornog odbora, ali su stanica i njezini članovi dovoljno lako dostupni da komunikacija zajednice i stanice na bude teška.
Volta se sastaje jedanput na mjesec, i na tim sastancima se raspravlja o problemima i donose ocjene o potrebama stanice. Svaki sudionik je član kolektiva, a svačiji doprinos u raspravi je važan.
Iako je labavo organizirana, organizacija ima određenu strukturu. Stanica se dijeli na pet povjerenstava koja se bave programskom shemom, vijestima, tehnikom, prikupljanjem sredstava i odnosima sa zajednicom. Svi članovi Volte obavezni su posvetiti bar četiri sata mjesečno radu odabranog povjerenstva.
Programsko povjerenstvo zaduženo je za organizaciju stanice, programsku shemu i koordinaciju volontera. Povjerenstvo za vijesti bavi se proizvodnjom vijesti, tehničko održava opremu stanice i osigurava njezinu tehničku ispravnost. O svom Voltinom novcu brine se Povjerenstvo za prikupljanje sredstava, kojeg čine članovi filadelfijskog Nezavisnog medijskog centra, koji nadzire Voltine novčane poslove. Konačno, Povjerenstvo za odnose sa zajednicom vodi odnose s javnošću, radi na promociji stanice i privlačenju potencijalnih slušatelja, a nastoji i zainteresirati ljude za community radio.
Svi DJ-i moraju proći audiciju za određeni vremenski interval odabira glazbe na FM-u ili na Internetu. Ako ih nakon mjesec dana probnog razdoblja prime za stalno, od njih se očekuje prilog Voltinom fondu od deset dolara na mjesec.
Radio Volta, dakle, djeluje kolektivno, a ne hijerarhijski. Svatko je angažiran u održavanju stanice i od svakoga se očekuju povratne informacije. Nema nikakvih odbora, a stanica je dovoljno mala da njome može upravljati tek šačica ljudi koji djeluju na temelju konsenzusa. Za financiranje i održavanje brinu se vanjski volonteri, skupine i dobrotvori. Program stanice nije strukturiran prema nekom posebnom formatu, nego se neprestano mijenja i razvija. Organizacijska struktura s vremenom je ojačala, ali nije stroga.
Neka ambicije WFHB-a iz Bloomingtona u državi Indiana, posluže kao upozorenje! WFHB je krenuo sa zanimljivim, čak plemenitim ciljem: stvoriti community radio koji podjednako služi svim segmentima društva.
Osnivači su uvidjeli da zapostavljene društvene skupine zaslužuju svoje mjesto u eteru, a prema njihovu utopijskom idealu, raspored emisija je trebalo jednako raspodijeliti takvim skupinama. Svim skupinama glas bi, dakle, dao isti radio. Takvu je zadaću WFHB htio ispuniti stvaranjem community radio stanice koja uravnoteženo odražava cjelinu zajednice i pritom ne izostavlja nikoga. WFHB je počeo emitirati 1993. godine s misijom da se ne posveti nijednoj određenoj skupini, a osobito ne ljevičarskoj.
WFHB je tako izbjegavao emitirati bilo kakvu kontroverzniju emisiju, te su neki posumnjali u neutralnost stanice. Urednički tekst u lokalnim novinama 1996. godine optužio je WFHB da neemitiranjem kontroverznih emisija de facto služi interesima desnice. Ironično je da je stanica očito radila upravo ono što je tvrdila da ne želi. U svjetlu činjenice da su slušatelji temelj community radija, WFHB je htio ne biti isključivo posvećen bilo kakvom slušatelju. Neki slušatelji su, međutim, primijetili da održavanjem neutralne pozicije WFHB počinje sličiti komercijalnom radiju. I komercijalne radio stanice, naime, stavljaju kontroverzne teme pod tepih tvrdeći da to čine zbog neutralnosti. Kritičari misije neutralnosti kažu da će community radio uvijek nekome smetati, ma kako bio neutralan. Stanica koja pokušava predstaviti sve glasove neke zajednice morala bi moći izdržati napetosti koje proizlaze iz različitosti skupina. Trudeći se da se distancira od kontroverzija i pristranosti, ona ne odražava sve glasove u zajednici.