U svijetu tajnih službi, naziv ‘Open Source Intelligence’ označava korisne informacije koje se prikupljaju iz javnih izvora, kao što su znanstveni članci, novine, telefonski imenici i cjenici. Mi ga upotrebljavamo drugačije. Naziv ‘inteligencija otvorena koda’ ovdje označava primjenu načela suradnje koja je razvio pokret za softver otvorena koda-1- na prikupljanje i analizu informacija. Među ta načela spadaju: stručno recenziranje, autoritet koji se zasniva na reputaciji a ne na sankcijama, slobodno dijeljenje proizvoda te fleksibilnost u stupnju uključenosti i preuzimanju odgovornosti.

Kao i u velikom dijelu Interneta općenito, uključujući i softversku zajednicu otvorena koda, praksa je preduhitrila teoriju i u slučaju inteligencije otvorena koda.

Mnoge od ključnih internetskih tehnologija stvorene su da bi se olakšala slobodna i nesputana razmjena informacija među stručnjacima. Komunikacija se tu oduvijek odvija dvosmjerno ili višesmjerno, tako da informacije ne samo da se djelotvorno distribuiraju, nego se i kolektivno evaluiraju.

Liste elektroničke pošte – najjednostavnija platforma inteligencije otvorena koda – postoje još od sredine sedamdesetih godina.-2- Osamdesetih godina nastaju decentralizirani i zasebni sustavi razmjene podataka, takozvani BBS-ovi, mreža BBS-ova (FidoNet) i konačno internetski sustav Usenet, što je platformama na kojoj djeluje inteligencija otvorena koda dalo sofisticiranije i specijalizirane funkcije.

Devedesetih godina mnoge je od tih platformi zasjenila pojava World Wide Weba. Utemeljitelja standarda prema kojima funkcionira Web, Tima Berners-Leeja, vodila je vizija suradnje među znanstvenicima, raštrkanima diljem svijeta.-3-

Iako inteligencija otvorena koda ima predšasnika u povijesti Interneta – a ako pod njom podrazumijevamo i recenzirane akademske časopise i mnogo starijih – niz novijih događaja nalaže da je treba smatrati posebnim fenomenom koji polako pronalazi vlastiti identitet i dozrijeva od prakse “u sebi” u praksu “za sebe”.

Kultura Interneta kao cjeline se mijenja. Duh slobodnog dijeljenja, obilježje ranih dana, sve su više počele dovoditi u pitanje komodificirane kontrolne strukture koje tradicionalno prevladavaju u medijskoj industriji.

U tom času, umjesto da postane normom, slobodno dijeljenje informacije postaje iznimkom, dijelom i zbog promjena u načinu regulacije. Širenje zaštite autorskih prava, i sve oštrije kažnjavanje prekršitelja, pokušaji su da se kriminalizira rana kultura Mreže u prilog robnom modelu, koji u digitalnom okolišu nailazi na ozbiljne poteškoće.-4-

U drugim su se područjima akumulirale godine iskustva s usponom i padom foruma “proto-inteligencije otvorena koda” te su postale nekom vrstom vezanog procesa društvenog učenja. Nebrojene liste elektroničke pošte prošle su kroz razdoblja eksplozivnog rasta i naglog opadanja, velik je broj diskusijskih grupa procvao i uvenuo zbog pritisaka antisocijalnog ponašanja. Kao problem su se nametnule i neželjene reklamne poruke (“spam”). Vodile su se beskrajne rasprave oko cenzure koju su nametali moderatori lista, izbijale kontroverzne rasprave o vlasništvu nad forumima (pripadaju li korisnicima ili davateljima usluge?), a svaki pokušaj da se dosegne bilo kakav obvezujući konsenzus nailazio je na poteškoće u kolebljivim, labavo integriranim skupinama.

Kondenzirani ishod tih iskustava uvid je da je održive, otvorene i suradničke prakse teško postići, te da je nužno razviti nove, specijalizirane pristupe putem kojih bi se postigla fina ravnoteža otvorenosti i zdravog omjera signala i šuma.

Drugim riječima, samoorganizaciji treba pomoć.

Novonastalo područje inteligencije otvorena koda čine brojni, međusobno nezavisni projekti. U ovom ogledu ćemo raspravljati o listi foruma Nettime, Wikipediji i web stranici NoLogo.org; svi oni imaju zasebne povijesti razvoja različitih tehničkih i društvenih strategija kojima ostvaruju neka ili sva načela suradnje otvorena koda.

Načela suradnje u otvorenom kodu

Jedan od presedana inteligencije otvorena koda je proces akademskog recenziranja. Kako su akademske ustanove odavno uvidjele, bez fiksnih i apsolutnih autoriteta, znanje se mora utvrditi putem tentativnog procesa stvaranja konsenzusa. U srcu toga procesa je recenziranje, praksa u kojoj stručnjaci u istom području međusobno ocjenjuju radove, umjesto da se oslone na vanjsku prosudbu.

Proces recenziranja u pojedinostima varira ovisno o disciplini, ali osnovno načelo je univerzalno. Konsenzus se ne može nametnuti, mora se postići. Suprotna se mišljenja ne mogu ušutkavati, osim dugotrajnim postupkom društvenog žigosanja.

Naravno, nisu svi stručnjaci istog područja jednaki, nemaju sva mišljenja istu težinu. Kako se ugled stječe s vremenom, ti autoritativni glasovi obično dolaze od uglednih članova skupine. Praksi recenziranja to daje inherentno konzervativnu tendenciju, osobito onda kad je pristup skupini pod strogim nadzorom, kako je to na sveučilištu, gdje su za ulazak u elitni krug nužne diplome i titule.

Poanta je u tome da uglednim članovima skupine – koji povremeno mogu narušiti proces izgradnje konsenzusa – autoritet daje sama skupina, pa ga nije lako zadržati protiv volje drugih članova skupine.

Ako prihvatimo definiciju moći Maxa Webera, prema kojoj je moć “sposobnost da netko nametne svoju volju drugim članovima skupine”-5-, time smo značajno ograničili stupanj moći uglednih članova. Ista ograničenja imao je na umu i Eric Raymond kad je primijetio kako projektima otvorena koda često upravljaju “dobrohotni diktatori”.-6- Nisu oni dobrohotni zato što su bolji ljudi, nego zato što se njihovo vodstvo gotovo isključivo temelji na sposobnosti da uvjere druge da ih slijede. Sredstva prinude stoga su veoma ograničena. Diktator koji više nije dobrohotan, to jest onaj koji se otuđi od svojih sljedbenika, tako gubi mogućnost da diktira.

Mogućnosti prinude je ograničena ne samo zato što se autoritet zasniva na ugledu, nego i zato što su proizvodi do kojih se došlo suradnjom dostupni svim članovima grupe. Resursi se ne akumuliraju kod elite. Napustiti vođu i nastaviti razvoj projekta u novom smjeru – takozvano “grananje” u pokretu za otvoreni kôd – relativno je lako i uvijek predstavlja prijetnju pozicioniranim igračima. Slobodno dijeljenje proizvoda proizvedenih suradnjom svih suradnika – i u radnom i u završnom obliku – sprečava stvaranje “monopola moći” koji bi povećali mogućnosti prinude.

Slobodno dijeljenje informacija nema ništa s altruizmom ili specifičnom antiautoritarnom vizijom društva. Motiv mu je činjenica da u je složenom procesu suradnje zapravo nemoguće razlučiti “sirovinu” koja ulazi u kreativni proces od “proizvoda” koji iz njega izlazi.

I najveći inovatori stoje na ramenima velikana. Sve nove kreacija sazdane su na prijašnjima i služe kao inspiracija za buduće. Sposobnost slobodne upotrebe i preinake prijašnjih kreacija uvećava mogućnosti za buduću kreativnost. Lawrence Lessig to naziva “inovacijskim zajedništvom” i njegovo postojanje navodi kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se Internet kao cjelina razvio tako brzo i inovativno.-7-

Važno je uočiti i jednu često previđanu karakterističku suradnje na otvorenom kodu: fleksibilnost uključenja i odgovornosti. Pred sudioništvo na projektu postavlja se iznimno malo prepreka. Značajan doprinos ponekad daje jednokratni prilog – obavijest o programskoj grešci ili prodoran komentar u raspravi.

No, jednako je važna i činjenica da to nije jedini način doprinošenja. Mnogi projekti imaju i stalne, često plaćene suradnike koji održavaju ključne aspekte sustava – kao što su suradnici na kernelu, jezgri operacijskog sustava ili urednici “slash” stranice, na kojoj korisnici izravno pišu.

Između ta dva ekstrema – jednokratnog doprinosa i stalnog angažmana – mogući su i korisni svi stupnjevi uključenosti. Osim toga, lako je i kretati se na ljestvici posvećenosti projektu. Sukladno tome, posvećeniji suradnici preuzimaju odgovornost kad ulažu vrijeme u projekt, a gube je kad u njega više nisu posve uronjeni.

Hijerarhije su fluidne i temelje se na zaslugama, kako i koliko god zasluga značila suradnicima. Time se, osim toga, dobro pozicioniranim članovima otežava zadržavanje položaja kad prestanu davati vrijedne doprinose. U volonterskim organizacijama to je često velik problem, budući da stari suradnici ponekad pokušavaju održavati utjecaj na temelju starih zasluga i ne žele pustiti organizaciju da se mijenja i razvija.

Nijedno od tih načela nije “izumio” pokret za otvoreni kôd. No, ona su se prilagodila radu na Internetu i spojila u koherentnu cjelinu u kojoj svako načelo u pozitivnom smislu osnažuje drugo. Konzervativne tendencije recenziranja tako dobivaju protutežu u srazmjerno otvorenom pristupu skupini: što je i glavna razlika u usporedbi s, primjerice, sveučilištem.

Što je najvažnije, praksa otvorena koda dokazala je da su ta načela solidna osnova za razvoj vrhunskog sadržaja koji, ravnopravnog proizvodima proizvedenim kontrolnim strukturama orijentiranim na robu.-8-

Nekoliko primjera inteligencije otvorena koda

<nettime>

Nettime je lista elektroničke pošte, koju je u ljeto 1995. godine osnovala skupina kulturnih proizvođača i medijskih aktivista za vrijeme venecijanskog Bijenala. Kako kaže Nettimeova internetska stranica, u žarištu pažnje liste su “umrežena kultura, politika i taktika”.-9- Sadržaj Nettimea gotovo potpuno čine prilozi članova. To je dobar primjer komunikacije od mnogih prema mnogima.

Nettime svoju djelatnost naziva “suradničkim filtriranjem tekstova”. Filter je sama lista – ili točnije, spoznajne mogućnosti ljudi na listi. Lista se sastoji od suradnika istih mogućnosti – iako ne nužno i istih interesa – da čitaju i pišu. Praksa recenziranja odvija se na listi i u realnom vremenu.

Lista zajednici služi kao brzi sustav za upozoravanje, kao diskusijski forum za prenesene tekstove, mnoga izvorna djela te, što je jednako važno, kao alternativni medijski kanal. Ova posljednja funkcija postala je najvidljivijom za vrijeme rata u Jugoslaviji, kad su mnogi njezini članovi koji žive na tom području objavljivali svoja iskustva bivanja metom ne tako pametnih i ne tako preciznih bombi.

Broj registriranih korisnika liste do ožujka 2002. godine narastao je na dvije i pol tisuće. No, čitatelja Nettimeovih priloga mnogo je više od registriranih korisnika. Nettime održava veoma posjećenu javnu web arhivu; osim toga, neke od adresa primatelja su druge liste elektroničke pošte. Nadalje, budući da je riječ o listi velika ugleda, pojedini korisnici šalju njezine priloge na specijaliziranije liste (što je još jedan vid suradničkog filtriranja tekstova), a objavljuje ih se i u drugim elektroničkim i tiskanim medijima.

Većina korisnika dolazi iz Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike, ali broj članova iz drugih područja također je znatan.-10- S godinama su nastale i pridružene liste na drugim jezicima: nizozemskom, rumunjskom, španjolskom/portugalskom, francuskom i mandarinskom. Trenutno se priprema i japanska lista. Usprkos rastu i raznolikosti, Nettime je zadržao vrlo koherentnu kulturu te je razvio originalnu, tehnički pismenu ljevičarsku medijsku kritiku, koja naglašava važnost kulture i društvenih aspekata tehnologije, umjetnosti, eksperimentiranja i osobnog angažmana. Ta je fleksibilna koherentnost ojačala nizom projekata u stvarnom svijetu, kao što su objavljivanje tiskane opsežne antologije-11- i lanac konferencija i “nettime-susreta” u Evropi tijekom devedesetih godina.

Još od svoga osnutka lista radi uz pomoć programa Majordomo, tada popularnog paketa otvorena koda za održavanje lista elektroničke pošte, a za održavanje web arhive koriste se programi Hypermail i Mhonarc. Tehnički, lista se nije mnogo razvila. U početku lista je bila otvorena i nemoderirana, što je odražavalo bliske odnose malog kruga njezinih članova i tada “klupsku” atmosferu kulture Mreže. Taj režim trajao je gotovo tri godine.

Međutim, kad su se razbuktali ratovi reklamnih i svađalačkih pošiljki, životnosti liste je zaprijetio sve slabiji odnos signala i šuma, uvedeno je moderiranje. U sustavu Majordomo, moderiranje znači da sve pošiljke čekaju na odluku moderatora – nesretno nazvanih “vlasnicima liste” – o njihovu uvrštenju na listu, odnosno brisanju.

Zbog takvog je tehničkog rješenja proces moderiranja neproziran i centraliziran. Mnogobrojni članovi liste ne vide koje pošiljke nisu odobrili malobrojni moderatori. Razumljivo, to je u slučaju Nettimea dovelo do velike rasprave o cenzuri i “prisvajanju moći” moderatora. Rasprava je bila osobito ogorčena u slučaju pošiljki ASCII-arta i spam-arta koje veličinom znatno opterećuju listu, a može ih se smatrati i kreativnim eksperimentima s medijem i destruktivnim zatrpavanjem diskurzivnog prostora. No, svi su odobravali brisanje komercijalnih oglasa.

Kako bi se postupak moderiranja učinio prozirnijim, u veljači 2000. godine osnovana je dodatna lista, Nettime-bold. Taj kanal sadrži sve pošiljke pristigle moderatorima i ne podliježu njihovoj ocjeni. Kako se i ta lista arhivira, članovi mogu vidjeti razliku između onog poslanog na listu i onoga što su moderatori odobrili.

Osim što je povećala prozirnost liste, dostupnost cjelovitog skupa pošiljki otvorila je novu mogućnost: da članovi sami uvedu paralelne, ali alternativne kriterije moderiranja. No, u praksi to se još nije dogodilo. Unatoč tome, time što mogućnost postoji, moderatori više nemaju status jedinih donosioca odluka, nego status “filtratora kojima je dano povjerenje”. Time se, osim toga, otvorila i mogućnost grananja (tj. da se lista rascijepi na dva različito moderirana foruma).

Nettime vode isključivo dobrovoljci. Vrijeme i sredstva se doniraju. Proizvodi Nettimea su slobodno dostupni kako članovima tako i nečlanovima. Čak su i tiskane publikacije u cijelosti dostupne u arhivima Nettimea.-12- Nettime se, odražavajući svoju povijest, ali i raznovrsnost svojih suradnika i priloga, ravna prema pravilu da su “tvoje riječi tvoje vlasništvo”. Autori odlučuju kako će regulirati daljnju distribuciju vlastitih tekstova, iako je, iskreno govoreći, teško imati nadzor nad kasnijim životom teksta nakon što bude odaslan na dvije i pol tisuće adresa i arhiviran na webu.

Usprkos svojim brojnim prednostima – lakoći korištenja, malim tehničkim preduvjetima za sudjelovanje, izravnoj dostavi u elektroničke poštanske sandučiće članova – format liste elektroničke pošte očito ima svojih ograničenja kad je riječ o suradničkom stvaranju znanja.

Kad lista dosegne određeni stupanj raznovrsnosti i priznatosti, moderiranje postaje nužno, no mogućnosti da se moderacija provede vrlo su skučene. Nettimeovo rješenje – uspostava dodatnog nemoderiranog kanala – u biti nije promijenilo činjenicu da između moderatora i korisnika postoji vrlo stroga razlika. Iako je razina uključenosti fleksibilna (od onih koji vire do čestih suradnika), odgovornost je nefleksibilno ograničena na dvije društvene uloge koje omogućuje program (korisnik i moderator). Ni dodatni kanal nije promijenio binarni izbor pri moderiranju: ili odobriti ili izbrisati. Društvene mogućnosti ugrađene u softver koji poslužuje listu i dalje je relativno primitivan, a takve su i mogućnosti koje nudi projektima inteligencije otvorena koda koji se služe tom platformom.

<wikipedia.com>

Wikipedia, izbojak Nupedije – ime je kombinacija naziva GNU i enciklopedija – projekt je stvaranja autoritativne enciklopedije, uz inspiraciju i moralnu podršku projekta GNU Richarda Stallmana.-13- No, osim što se objavljuje pod otovrenom licencom, struktura Nupedije je slična tradicionalnom uredničkom procesu. Stručnjaci pišu članke koje recenzira stručni urednički odbor (uz nešto sudjelovanja korisnika u odjeljku “članci u radu”). Zatim ih se finalizira, odobri i objavi. Kad bude objavljen, članak je dovršen. Uzevši u obzir taj ekstenzivni postupak, ne čudi da se taj projekt razvija puževim korakom.

Wikipedia je stvorena početkom 2001. godine i njome se htjelo postići nešto slično – slobodna enciklopedija koja će se na kraju moći uspoređivati s Enciklopedijom Britannicom. Međutim, razvoj se odvijao znatno drugačije, mnogo otvorenije. Projekti Nupedije i Wikipedije jesu povezani, ali su međusobno neovisni – Nupedia upućuje na članke iz Wikipedije ako za tu riječ nema natuknice, a manji dio suradnika radi na oba projekta.

Tehnička platforma projekta je takozvani Wikiweb – dobio je ime po havajskoj riječi wikiwiki, što znači brzo.-14- Originalni softver je napisan 1994. godine, no nedavno je prerađen kako bi se mogao uhvatiti u koštac s porastom veličine i opsega Wikipedije.

Platforma Wiki utjelovljenje je jedne od izvornih koncepcija Weba kako ga je osmislio Berners-Lee: ne samo omogućiti uvid u programski kôd, nego i dati slobodu uređivanja sadržaja stranica. Većina wiki-stranica u podnožju nudi mogućnost “uredi stranicu”. Korisnicima se tada otvara jednostavan formular koji im omogućuje da promijene sadržaj pokazane stranice. Promjene stupaju na snagu odmah, ne recenzira ih nikakav odbor, pa čak ni izvorni autor. Svaka stranica ima i funkciju “povijest” koje korisnicima omogućuje da ocijene promjene te se, ako je potrebno, vrate na stariju verziju stranice.

Pisanje i prepravljanje u tom su sustavu kumulativni i kolektivni. Čitatelj koji u članku primijeti grešku ili propust može je odmah ispraviti ili unijeti informacije koje nedostaju. U skladu s maksimom recenziranja otvorenog koda, koju je formulirao Eric Raymond, “dovoljno očiju vidi sve greške”, to projektu omogućuje povećanje ne samo broja, nego i dubine članaka, što bi se s vremenom trebalo i poboljšavati putem kolektivnog doprinosa upućenih čitatelja.

Budući da je postupak ocjenjivanja i poboljšavanja javan i trajan, nema razlike između radne i konačne verzije, kao u Nupediji. Tekstovi se stalno mijenjaju. Recenziranje postaje suuređivanje, a rezultat toga je, kako je rekao Larry Sanger, jedan od vođa izvornog projekta, “najpromiskuitetniji oblik izdavaštva”.

Projekt je uspješan i pogledu rasta. Dvanaestog veljače 2001. prešao je tisućitu stranicu, a sedmog rujna 2001. desettisućitu. U prvoj godini postojanja stvoreno je više od 20000 enciklopedijskih natuknica – rastao je, dakle, tempom od preko 1500 članaka mjesečno. Krajem ožujka 2002. broj članaka je prešao 27000.

Kvaliteta članaka je druga stvar i teško ju je ocijeniti općenito. Neobavezno pretražujući vidi se da su neki vrlo dobri, a mnogi nisu. Naravno, to ne čudi, budući da je projekt još vrlo mlad. Mnogi članci imaju više ulogu pozivnica na upisivanje nego korisnog referentnog materijala. Mnogi tekstovi zasad ostavljaju “studentski” dojam, što možda i priliči, jer je projekt tek prošao “prvu godinu”. Međutim, tek treba vidjeti hoće li ikad i diplomirati.

I Nupediju i Wikipediju podupire Jimbo Wales, menadžer kompanije Bomis iz San Diega, koja se bavi pretraživačima. On je projektu donirao prostor na poslužitelju i potrebnu internetsku vezu. Programsku osnovu preradio je jedan student sa Sveučilišta u Kölnu, dok je Larry Sanger (preko Bomisa) malo više od godinu dana bio stalno zaposlen kao glavni urednik Nupedije i glavni organizator Wikipedije. U siječnju 2002. godine izvor financiranja je presušio pa Larry daje ostavku. Sada surađuje na dobrovoljnoj osnovi. Trenutno ima 1200 registriranih korisnika, no kako je moguće pisati i anonimno, a prilično ljudi to i čini, stvarni broj suradnika je najvjerojatnije veći.

Ostavka jedinog plaćenog člana Wikipediji nije naštetila. Čini se, baram u ovom trenutku, da je dosegla kritičnu masu potrebnu da zadrži sjaj. Budući da je pisati i čitati može svatko, plaćeni urednik ne mora imati poseban položaj. Njegov je doprinos prvenstveno spoznajnog karaktera, budući da ima više vremena od bilo koga drugog da redigira članke i piše inicijalna uređivačka pravila i odgovore na često postavljana pitanja. Utjecaj mu se u potpunosti temelji na ugledu. Može motivirati, a to i čini, ali ne može nikoga prisiliti da radi išta protiv svoje volje.

Proizvodi ove enciklopedije slobodno su dostupni svakome. Tekstovi se objavljuju pod GNU-ovom licencom za slobodnu dokumentaciju.-15- Prema njoj, tekstovi se smiju kopirati i mijenjati u bilo koje svrhe, uz uvjet da se navedu autori izvornika i da se novi tekst objavi pod istom licencom. Osim što su tako dostupni pojedinačni tekstovi, cijeli je projekt, čak i programsku platformu na kojoj radi, moguće snimiti u jedinstvenoj datoteci kako bi ga se moglo staviti u rad na drugom mjestu, pregledavati bez spajanja na Internet ili iz bilo kojeg drugog razloga. Tako čak ni administrator sustava nema nadzor nad projektom.

Razina uključenosti u projekt izrazito je fleksibilna i seže od čitatelja koji ispravi kakvu manju grešku, preko autora koji održava dugu natuknicu, do urednika koji stalno poboljšava natuknice drugih autora. Te uloge ovise isključivo o predanosti pojedinog suradnika i nisu unaprijed zadane softverom. Svatko ima istu mogućnost uređivanja.

Projektu dosad nije mnogo naštetio vandalizam kakav bi se očekivao s obzirom na otvorenost uređivanja. Za to postoji više razloga. S jedne strane, autori i suradnici koji ulože trud u stvaranje natuknice zainteresirani su da je održavaju i poboljšavaju, a funkcija “promijeni povijest” omogućuje da se pojedinačna stranica relativno lako vrati u prijašnje stanje. U posljednjoj verziji softvera platforme dodana je i mogućnost slanja obavijesti o promjeni odabranih stranica ljudima koji zatraže tu uslugu.

Drugi razlog je u tome što taj projekt još uvijek ima karakter “zajednice” pa, čini se, postoji zajednički osjećaj da je riječ o vrijednom resursu koji treba pažljivo održavati. Konačno, kada dođe do neslaganja o sadržaju stranice, često je lakše napraviti novu natuknicu nego se boriti oko postojeće. To je jedna od velikih prednosti neograničenog prostora.

Takvi propisi zasad funkcioniraju prilično dobro. Tek treba vidjeti koliko će se dugo moći održavati sadašnji tempo rasta i hoće li se usmjeriti na poboljšanje kvalitete enciklopedijskih natuknica. Kako sada stoje stvari, izgledi su dobri, no malo je primjera dugoročne dinamike tako otvorenih projekata. S obzirom na to da se njegov deklarirani takmac, Enciklopedija Britannica, objavljuje od 1768. godine, dugoročni razvoj svakako je bitan za projekt te vrste.

<NoLogo.org>

NoLogo.org možda je najprodornija slash stranica druge generacije. Utoliko je dobar primjer da se pokaže kako je iskustvo inteligencije otvorena koda, utjelovljeno u određeni kôd, sada u toj fazi da se relativno lako može replicirati u različitim kontekstima. NoLogo.org temelji se na aktualnoj stabilnoj verziji programa Slashcode, softverske platforme otvorena koda objavljene pod GPL licencom. Slashcode je razvila zajednica okupljena na projektu Slashdot kao pogon za vlastite stranice. Budući da je to jedna od najvažnijih stranica namijenjenih vijestima i raspravama u pokretu za otvoreni kôd, Slashdot je najpoznatiji i najočitiji primjer inteligencije otvorena koda.

Za inteligenciju otvorena koda osobito je važno da zajednički postupak moderiranja ima potporu u samom programu. Korisnicima koji doprinesu dobrim člancima ili komentarima članaka, nagrada je “karma”, u biti sustav bodovanja koji omogućuje izgradnju reputacije. Kad korisnik sakupi određeni broj bodova, može preuzeti veću odgovornost – povjerava mu se čak i moderiranje komentara drugih korisnika.

No, bodovi imaju i “vrijeme poluraspada”. Ako korisnici prestanu doprinositi zajednici, privilegije im ističu. Više različitih moderatora boduje svaki komentar, a konačna ocjena (od -1 do +5) je prosjek njihovih ocjena. Dobrim prilogom se smatra onaj koji dobije visoke ocjene od više moderatora. Time se stvara neka vrsta procesa dvostrukog recenziranja. Prvo recenziranje je sadržaj same rasprave u kojoj ljudi odgovaraju jedni drugima, a drugi je jedinstvena ocjena svakog priloga.

Taj pristup moderiranju vrlo elegantno rješava više problema koji progone liste elektroničke pošte. Prvo, postupak moderiranja plod je suradnje. Nijedan moderator ne može nametati svoje preferencije. Drugo, moderiranje znači ocjenjivanje, a ne brisanje – mogu se pročitati čak i komentari s ocjenom -1. Treće, svaki korisnik sam određuje svoje preferencije – moderatoru nije dopušteno odrediti ih za sve. Netko možda uživa u čudnovatom svijetu komentara od -1, a netko drugi možda želi čitati samo onih nekoliko probranih natuknica ocijenjenih s +5. Konačno, stupanj uključenosti je fleksibilan i temelji se na ugledu (tj. karmi). Kako se moderiranje obavlja zajednički, moguće je automatski dodijeliti ovlasti moderatora. Moderatori imaju vrlo ograničene mogućnosti nadziranja sustava. Dodatnu razinu dobivanja povratnih informacija čine oni moderatori koji su sakupili najviše bodova pouzdano dobrim ocjenama, koji smiju “metamoderirati”, tj. ocjenjivati druge moderatore.

Društveni potencijal koji utjelovljuje program Slashcode bio je dostupan kad je knjiga No logo: bez prostora, bez izbora, bez posla, bez logotipa Naomi Klein postala međunarodni bestseler. U osvit protuglobalizacijskih prosvjeda u Seattleu u studenom 1999. i poslije njih, knjiga se počela prodavati u desetinama, a kasnije i stotinama tisuća primjeraka. Autorica se suočila s osobitim problemom: našla se u procjepu između starih i novih medija.

Knjiga je vrlo hijerarhijski i centraliziran oblik komunikacije – imamo jednog jedinog autora i vrlo velik broj čitatelja. Centraliziran, jer korisnici stvaraju odnos s autorom, ali u pravilu ostaju od njega izolirani. Ta neravnoteža modela emitiranja obično ne predstavlja problem, budući da čitatelji ionako nemaju djelotvornih kanala kojima bi mogli reagirati na knjigu.

Danas, međutim, mnogi čitatelji imaju elektroničku poštu. Pronašavši na webu adresu Naomi Klein, počeli su joj masovno slati poruke, tražiti komentare, savjete i obavijesti. Autorici je bilo nemoguće ozbiljno pročitati i na odgovarajući način odgovoriti na sve. Neravnoteža između potreba čitateljstva i mogućnosti autorice bila je jednostavno prevelika, osobito uzevši u obzir da Naomi nije htjela imidž vođe ili gurua protuglobalizacijskog pokreta. (To, naravno, nije spriječilo masovne medije da joj ga pridaju bez njezina pristanka.) Kako kaže, objašnjavajući zamisao koja leži iza stranice NoLogo.org:

Uglavnom, htjeli smo mjesto na kojem će čitatelji i oni koji žele istraživati to područje moći izravno razgovarati, umjesto da sve to ide preko mene. Htjeli smo i osporiti apsurdnu percepciju u medijima da sam ja nekakav “glas pokreta” i pružiti mogućnost da se nazre cijeli taj spektar kampanja, problema i organizacija koje tvore ovu moćnu aktivističku mrežu – koja svoju moć duguje upravo tome što uporno odbacuje svaki pokušaj da je silom ubace u tradicionalnu hijerarhiju.-16-

Knjiga je takla u živac mnogih ljudi te je stvorila globalnu, “distribuiranu” zajednicu izoliranih čitatelja. Knjiga jest bila žarište, ali osim k autorici, nije bilo kamo dalje. Web stranica zasnovana na programu Slashcode ponudila je trenutno dostupnu platformu pomoću koje će čitatelji postati jedni drugima vidljivi te je razbila izolaciju koju je bila stvorila knjiga.

Ta knjiga i platforma inteligencije otvorena koda nadopunjuju se. Knjiga je stanovito trenutačno i osobno solidariziranje s vrlo fluidnim i heterogenim pokretom. Koherentna analiza koju tradicionalni autor može ponuditi i dalje je veoma vrijedna. S druge strane, platforma inteligencije otvorena koda odraz je dinamičke mnoštvenosti pokreta, način da se nečime uzvrati čitateljima (i drugima), kao i proces učenja putem povezanosti. Više od same knjige, NoLogo.org spaja djelatnost s promišljanjem.

Naravno, svi problemi koji se tradicionalno povezuju s javnim forumima i dalje postoje. Neslaganja – katkad jetka i razorna – dolaze do izražaja, ali sustav moderiranja omogućuje članovima skupine da razriješe razlike u mišljenju tako da one ne umanje životnost foruma. Iskustvo stranice Slashdot u rješavanju tih problema značajno je pomoglo NoLogu. Prvoj godini postojanja, tri tisuće korisnika se registriralo na stranicu koja opslužuje zahtjeve otprilike tisuću petsto posjetitelja na dan.

Budućnost inteligencije otvorena koda

Inteligencija otvorena koda kao posebna praksa još uvijek je veoma mlada i suočava se s nekoliko izazova.

Prvo, tu je pitanje brojnosti. U usporedbi s tradicionalnim medijima koji djeluju prema modelu emitiranja, projekti inteligencije otvorena koda još uvijek su vrlo maleni (s iznimkom Slashdota, koji ima oko pola milijuna registriranih korisnika).-17- Kako brojnost i eksponiranost značajno utječu na društvenu dinamiku, mnogim projektima rast teško pada.

Drugo, tu je pitanje ekonomike. Većina projekata inteligencije otvorena koda potpuno je volonterska. Resursi se doniraju. Wikipedia, primjerice, u pogledu strojeva i veze s Internetom ovisi o tvrtki Bomis. NoLogo.org se financira tantijemima od prodaje knjige. Većina projekata inteligencije otvorena koda zasad nije proizvela nikakav prihod kojim bi pokrila dio neizbježnih troškova. Zasad se uspijeva održati donacijama (od pojedinaca, korporacija ili fondacija simpatizera), ali trajna kriza internetske ekonomije otežava prikupljanje potpore, koja s porastom veličine projekata i potreba za infrastrukturom i propusnošću mreže postaje sve važnija.

U usporedbi s tradicionalnim modelima u izdavaštvu i proizvodnji, inteligencija otvorena koda u velikoj se mjeri odvija izvan tradicionalne monetarne ekonomije. Suradnici uglavnom nisu motivirani neposrednim financijskim dobitkom. No, neke resurse nije moguće osigurati bez novca pa treba naći nove i kreativne modele financiranja takvih projekata.

Na primjer, Slashdot, kojem su glavni izvor prihoda plaćeni oglasi, nedavno je morao povećati oglasni prostor kako bi podmirio troškove. No korisnicima se, u zamjenu za malu pretplatu, ostavlja mogućnost pristupa stranicama bez oglasa.

Lako je moguće da će se projekti inteligencije otvorena koda, s ekonomske točke gledišta, razviti u hibrid izravnih prihoda (npr. pretplata, oglašavanje), dobrovoljnih donacija i suradnje volontera. U kakvom će odnosu biti ti elementi, varirat će od projekta do projekta. Za kreativne eksperimente ostaje još mnogo prostora – a i potrebe.

Unatoč tim problemima, ima i dobrih razloga za optimizam u pogledu budućnosti inteligencije otvorena koda. Prvo, produbljuje se društveno-tehnološki proces učenja. Platforme i prakse inteligencije otvorena koda sve su bolje istražene, a nezgode u radu smanjuju se i korisnicima i davateljima usluga.

S jedne strane, kako stječu iskustvo, korisnici se sve bolje snalaze u participatornim medijima, za razliku od medija koji emitiraju. Posebna se obilježja takvih medija razvijaju, usavršavaju i prepoznaju.

S druge strane, iskustvo učenja inteligencije otvorena koda utjelovljeno je u sofisticiranom, a slobodno dostupnom softveru otvorena koda. Početni troškovi novih projekata su minimalni, a pritom se maksimiziraju mogućnosti prilagodbe platforme različitim potrebama. Raznolikost koja iz toga proizlazi zauzvrat obogaćuje proces umreženog učenja.

Drugo, kako masovni mediji konvergiraju u sve manji i manji broj poliindustrijskih konglomerata, koji bespoštedno promiču i kontroliraju mnoštvo svojih medijskih proizvoda, raste i potreba za alternativnim medijskim kanalima, barem kod onih ljudi koji ulažu vrijeme i kognitivnu energiju u svoju kritičku informiranost.

Uzevši u obzir masovne medije koji se financiraju oglašavanjem, jasno je da su mogućnosti izdavanja “alternativnih novina” vrlo skučene. Podjelom rada duž cijele zajednice platforme inteligencije otvorena koda otvara se mogućnost dosizanja šire publike, a istodobno se izbjegavaju isti oni ekonomski pritisci s kojima se suočavaju tiskani i emitirani mediji koji oglašivačima trebaju isporučiti publiku. Pritom je osobito važna činjenica da pretplata omogućuje pristup sadržaju bez reklama.

Što mediji glavne struje postaju homogeniji, otvara se više prostora za alternative. Ako žele biti održive, te se alternative ne smiju ograničiti na alternativni sadržaj, nego moraju istražiti i strukturu svoje proizvodnje. U tome je obećanje i potencijal inteligencije otvorena koda.

Spektar tehnologija širok je koliko i spektar zajednica, a među njima postoji i čvrsta povezanost. Tehnologije otvaraju i zatvaraju mogućnosti u istom smislu u kojem to čine i društvene zajednice. Kako je istaknuo Lawrence Lessig, što je za fizički svijet arhitektura, to je za umreženi svijet kôd.-18- Način našeg života i strukture u kojima živimo duboko su povezani. Kultura tehnologije sve više postaje kulturom našega društva.

 

Autori surađuju s nekima od analiziranih projekata. Felix Stalder trenutno je jedan od moderatora liste foruma nettime (nettime-l). Jesse Hirsh tijesno surađuje s NoLogo.org.

Starija verzija ovog ogleda izložena je na konferenciji “Critical Upgrade: Reality Check for Cyber Utopias” (Zagreb, 4–5. svibnja 2002.)